Prvi koraci u transplantacijskim centrima vezani su sa rodbinsku a kasnije kadaveričnu transplantaciju. Prema podacima Eurotransplanta oko trećine transplantacija bubrega uradi se sa živog donora. U Sjeveroistočnoj Bosni s obzirom na balkansku endemsku nefropatiju (BEN), koja vodi ka terminalnoj bubrežnoj insuficijenciji, postoji veći broj bubrežnih bolesnika u usporedbi sa drugim Evropskim područjima, te je i veći broj dijaliznih centara u nas. Neposredno pred rat u našoj zemlji je postojao centar za transplantaciju bubrega u Sarajevu, koji je u toku rata prestao sa radom. Razlozi prestanka rada su materijalna oštećenja i odlazak stručnjaka. U toku rata u BiH nije urađena ni jedna transplantacija organa. Međutim, nakon rata javio se veliki interes i potreba za obnavljanjem ove metode liječenja. Trenutno u BiH na hroničnoj hemodijalizi (HHD) se nalazi 1440 bolesnika. Samo 7,5% od ovog broja, ima živog donora. Oboljelim od BEN ne preporučuje se transplantacija. U ovom radu prikazani su rezultati za 34 pacijenta kojima je urađena živa rodbinska transplantacija bubrega. Svi su transplantirani u Tuzli. Davaoci i primaoci su srodnici koji su liječeni po važečim standardima i Protokolima Eurotransplanta i ESOT-a.